Re\u017eija: Robert Waltl
\nScenografija i lutke: Dejan Kljun
\nMuzika: Uro\u0161 Rakovec
\nKoreografija: Natalija Manojlovi\u0107<\/p>\n
Sergio Rado\u0161 – Je\u017eurka Je\u017ei\u0107
\nSabina Halilovi\u0107 – Lija
\nIgor Vida\u010dkovi\u0107 – Vuk i Zeko
\nNed\u017ead Maksumi\u0107 – Medvjed
\nDiana Ondelj-Maksumi\u0107 i Nermina Denjo – Divlja svinja<\/p>\n
Robert Waltl je stvorio sopstveni svijet slika \u010dudesnog koje se oslobodilo iz tekstovnog predlo\u0161ka \u0106opi\u0107eve pri\u010de i osamostalilo se u sopstvenu autenti\u010dnost do\u017eivljavanja prirode, zapravo u sopstvenu filozofiju odnosa prema izvornim prostorima \u010dovjekova stani\u0161ta, jedino mogu\u0107eg za \u010dovjekovo obitavanje \u010dime je, zapravo, isposredovana i ona prvotna \u0106opi\u0107eva intencija – vezanosti za rodni prag. Tu svoju filozofiju Waltl kristalizira, prije svega, u bojenom tonu koji koristi za oblikovanje svoga scenskog svijeta. Boje kostima, koje nose njegovi i \u0106opi\u0107evi junaci, jesu boje blagog pribli\u017eavanja zrelini rane jeseni. To je panteisti\u010dka filozofija \u0106opi\u0107eva, ali data u rafiniranijem slogu suvremenog evropskog intelektualca, i ta rafiniranost se upravo i osje\u0107a u silini bojenog faktora u kojem boja vi\u0161e nije u slu\u017ebi atribuiranja konkretnog svijeta, ve\u0107 misaona kategorija kroz koju Waltl prozire primordijalni svijet \u0106opi\u0107e fantazijske igre. Waltl se ne udaljuje od \u0106opi\u0107a, ne iznevjerava ga, ve\u0107 samo intenzivira one komponente koje se javljaju kao referenti sopstvenog razumijevanja prirodnog svijeta. \u0106opi\u0107 i Waltl su su-stvaraoci jedinstvene teme, ali svaki od njih ima svoje autonomno polje razumijevanja te \u00abjedinstvene teme\u00bb.
\nSve je to izvedeno na izvanredan na\u010din u realizaciji lutaka Dejana Kljuna, koji je bio i realizator scenskog prostora u kojem se radnja odvijala. Dimenzije lutaka su nadre\u0111ene scenskom prostoru i to je bio dodatak vi\u0161e u njihovoj monumentalnosti i scenskoj dojmljivosti, samjerljivi njihovim animatorima \u0161to je doprinosilo samom razigravanju lutaka u tako formuliranom prostoru.<\/p>\n
Akteri predstave, njih \u0161estoro, \u010dlanovi ansambla Pozori\u0161ta lutaka u Mostaru, poletni i mladi, do kraja su predani onome \u0161to su odabrali kao svoje \u017eivotno opredjeljenje \u2013 da budu glumci ovakvog vida teatra, predisponirani za prihvatanje rediteljskih zahtjeva i njihovo prevo\u0111enje u umjetni\u010dki \u010din. Oni svojom igrom daju plasticitet scenskim prizorima, \u017eivim slikama koje prelaze preko rampe i, u \u0161irokim mlazevima, slijevaju se u gledali\u0161te. Ansambl je eksponirao jo\u0161 jedan vid svojih stvarala\u010dkih mogu\u0107nosti \u2013 evidentnu mo\u0107 glazbene interpretacije \u2013 prvi stihovi \u00abJe\u017eeve ku\u0107ice\u00bb ulazili su u zborno pjevanje.<\/p>\n
\u00abDrama\u00bb po\u010dinje pismom kojim je Lisica pozivala Je\u017eurka Je\u017ei\u0107a na gozbu. Je\u017eurko se rado odazvao i sa ovim prizorima je \u0106opi\u0107 svoj panteizam prevodio u fabulativni tok, u tok doga\u0111anja, izma\u0161tani tok \u0161umskog \u017eivota. Lisicu je zaintrigiralo kakva mora da je Je\u017eurkova ku\u0107a kada on za njom toliko \u017eudi. I, po svojoj lisi\u010dijoj znati\u017eelji i prevejanosti, krenula je da to provjeri. Na svom no\u0107nom putu susre\u0107e i ostale aktere: Vuka, Medvjeda i Divlju svinju, koji pristupaju Lisi\u010dinom pohodu. Ovaj pohod i \u010dini glavni tematski dio predstave, i glavne dionice u kojima su akteri predstave iskazivali svoju stvarala\u010dku mo\u0107.<\/p>\n
Waltl je predstavu oblikovao kao vid kolektivne igre, ali, istovremeno, tragao je za elementima kojima bi omogu\u0107io akterima da poka\u017eu svoj stvarala\u010dki individualitet daju\u0107i punu \u00abkarakterologiju\u00bb svakom liku, nadgra\u0111uju\u0107i one elemente koje je \u0106opi\u0107 u njih ugra\u0111ivao.<\/p>\n
Sve je u ovoj predstavi na zavidnoj stvarala\u010dkoj visini: i bojeni faktor, i artikulacija scenskog prostora, i glazbena osnova na kojoj je i zasnovana arhitektonika predstave i igra glumaca. Ova predstava, po svojim ma\u0161tovnim formulacijama, namijenjena je mladom gledali\u0161tu, ali ona mo\u017ee udovoljiti i svima onima koji u sebi mogu, jo\u0161 uvijek, na\u0107i dovoljno \u017eivotne svje\u017eine i u\u017eivati u Je\u017eurkovoj za\u010dudnoj ljubavi prema svome domu.
\nOvom predstavom Pozori\u0161ta lutaka iz Mostara, otpo\u010delo je obilje\u017eavanje jubileja: 55 godina postojanja ove mostarske teatarske ku\u0107e.<\/p>\n
Vojislav Vujanovi\u0107<\/p>\n
2007.<\/p>\n
4-10<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Re\u017eija: Robert Waltl
\nScenografija: Dejan Kljun<\/p>\n
Tranjanje predstave: <\/small><\/p>\n","protected":false},"template":"","meta":{"inline_featured_image":false},"wcs-type":[12],"wcs-room":[],"wcs-instructor":[24],"class_list":["post-247","class","type-class","status-publish","hentry","wcs-type-lutkarska","wcs-instructor-todor-valov"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/class\/247","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/class"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/class"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=247"}],"wp:term":[{"taxonomy":"wcs-type","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/wcs-type?post=247"},{"taxonomy":"wcs-room","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/wcs-room?post=247"},{"taxonomy":"wcs-instructor","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/wcs-instructor?post=247"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}