Re\u017eija: Robert Waltl
\nScenografija: Tina Gverovi\u0107 i Ben Cain
\nMuzika: Uro\u0161 Rakovec
\nKostimografija: Ana Savi\u0107 Gecan
\nAsistent re\u017eije: Ned\u017ead Maksumi\u0107
\nMajstor tona i svjetla: Amer \u0106ati\u0107
\nMajstor scene: Mirsad Bijedi\u0107
\nScenski radovi: Kasim Prguda
\nKoprodukcija: UNIMA Slovenija<\/p>\n
Nermina Denjo
\nDiana Ondelj-Maksumi\u0107
\nSegio Rado\u0161
\nIgor Vida\u010dkovi\u0107<\/p>\n
03.11.2006.<\/p>\n
4-10<\/p>\n
Kazali\u0161ne \u010darolije Roberta Waltla<\/p>\n
U jednoj od svojih autorskih predstava, u \u201c\u010cudnovatim zgodama \u0161egrta Hlapi\u0107a\u201d, Robert Waltl igra sve junake. Rastvara emotivnu enciklopediju Ivane Brli\u0107 Ma\u017eurani\u0107, gradi grad s maju\u0161nom postolarskom radnjom, vozi se njegovim ulicama sa starim mljekarom i njegovim magarcem. Njegov glas putuje livadama i \u0161umom, zavija niz rijeku. Tko je \u010ditao zgode o sirotama bez majke i oca, o Hlapi\u0107u i njegovoj pratilji, cirkuskoj djevoj\u010dici Giti, u toj \u0107e predstavi na\u0107i mirise davnina, boje i zvukove gradskog sajmi\u0161ta. I Crni \u010dovjek i mali pla\u010dljivi Marko koji je izgubio guske glasaju se u Robertovom glasu kao neka blagotvorna muzika, dje\u010da\u010dki drska i nje\u017ena na starinski nacin. A predstava je suvremeni performans, energi\u010dan, sav u \u017eivom pokretu. U \u201cBajci o ribaru i ribici\u201d redatelj Waltl upravlja korabljom na uzburkanim valovima Pu\u0161kinove poezije. Tu se kao iz neke sjeverne balti\u010dke \u0161koljke oslu\u0161kuju vokali, slavenski mekani \u0161umovi. Gledalac s razumijevanjem opra\u0161ta grijehe pohlepnoj starici, s njezinim starim ribarom upli\u0107e se u poduhvate da joj preko zlatne ribice ispuni bezobrazne \u017eelje. Waltlova ribica zlatna je djevoj\u010dica iz mora, bi\u0107e iz dubina, rasplesano, vedrinom odgovara na ljudske zablude. Pripovjeda\u010d u Ribici junak je iz stripa, rap zvijezda, sanjar, komi\u010dar. On je amblem za \u201ewaltlovsko\u201c kazali\u0161te u kojemu se arhai\u010dno susre\u0107e s novim formama, klasi\u010dna naracija s fragmentiranom sada\u0161njosti, pri\u010da sa smjelom akcijom. U njegovoj \u201cgluma\u010dkoj\u201d \u201cPal\u010dici\u201d na filmski se na\u010din govori o siroma\u0161tvu, gladi, o napu\u0161tenosti, o ljubavi. Kao da se Andersen na jednom od svojih putovanja susreo s Dickensom. Kostimi koje stvara Ana Savi\u0107-Gecan uvode gledatelje u nove pri\u010de, povijesne, futuristi\u010dne, fantasti\u010dne, u njima se dodiruju melodramatsko, mjuzikl i klasika. U Maloj sireni morska se glazba razlije\u017ee prostranstvima dubokih oceana. Njihov pjev razgovor je s djetinjstvima \u0161to smo ih zakopali u pijesak vremena. Pepeljuga u njegovoj predstavi je izazov dje\u010djoj radoznalosti, opsjednutosti bojama, zlatnim, ru\u017ei\u010dastim, frizurama, visokim cipelama. Sjajnih o\u010diju i otvorenih u\u0161iju guta se zavodljiv svijet mladog kraljevi\u0107a, dvorskih dama, \u010darobnih haljina, plesova, bijega prije pono\u0107i. Tu vile i \u010darobnjaci pozivaju na kazali\u0161nu avanturu. Predstava stilski ulazi u dijalog s holivudskim glazbenim mjuziklima, a songovi grupe TBF predstavljaju originalnu tekstualnu i muzi\u010dku kreaciju, prepunu duhovitih obrata, citatnosti koje plijene enigmatikom svojih izvora.
\nKao neka putuju\u0107a kazali\u0161na dru\u017eina s po\u010detka dvadesetog stolje\u0107a, Waltlovi osje\u010dki glumci prikazuju na improviziranoj pozornici Kresivo, Andersenov teatar o vojniku siromahu i vje\u0161tici koju je nadmudrio te tako postao kralj. Na trenutke su poput \u017eivih lutaka, pa kao histrioni koji se u\u017eivljavaju u zapletenu pri\u010du, ali se i izvla\u010de iz nje, poput brechtijanskih glumaca. U tonovima se osje\u0107aju talijanski majstori, kao da su i ta glazba i stara oslikana zavjesa na prosceniju pozdrav Felliniju.
\nU \u201cIvici i Marici\u201d junak je stra\u0161na \u0161uma. Arsen Dedi\u0107 od te je \u0161ume u\u010dinio glazbenu \u010daroliju s djevojkama, pumama i neobi\u010dnom zvijeradi. U \u201cKolbabi i Brzojavku\u201d kojeg je Nina Mitrovi\u0107 slo\u017eila po \u010capeku, grupa Numen, kao u Chaplinovom filmu, u mehani\u010dkog junaka pretvara po\u0161tu u kojoj no\u0107u obitavaju radi\u0161ni patuljci.
\nWaltlov susret s Enesom Ki\u0161evi\u0107em dogodio se u \u201cBajci o ribaru i ribici\u201d gdje Enes glumi starog ribara. To se umjetni\u010dko kompanjonstvo nastavilo kroz raguzijanske Enesove stihove po kojima je Mitja Vrhovnik-Smrekar skladao pjesme u \u201cMaloj sireni\u201d. U Rije\u010dkom lutkarskom kazali\u0161tu Waltl je postavio Ki\u0161evi\u0107evu \u201cKoku Kokone\u201d. Velikodu\u0161an pjesnik koji voli svoje \u010ditaoce, i \u0161irokogrudan re\u017eiser koji neprestano uzbudjuje svoju mladu publiku, tandem su koji u Mostar dolazi razvedriti \u010distom i iskrenom poezijom.<\/p>\n
Ivica Buljan<\/p>\n
Waltl nas je, zapravo, opomenuo, skrenuo na\u0161u pa\u017enju na Ki\u0161evi\u0107evo djelo koje jeste, prije svega, pjesni\u010dko djelo, gradjeno neobi\u010dnim ritmi\u010dkim kaskadama, temeljenim na ritmi\u010dkim odnosima posko\u010dica, zao\u0161ijanog dinamizma koji ne dozvoljava predah dok je i\u0161\u010ditavamo i koja, upravo u tim dinami\u010dkim odnosima, krije sna\u017eana dramski naboj koji, tako mo\u0107no, korespondira sa djetinjskim razumijevanjem svijeta, sa osje\u0107anjem njegove igrivosti \u010dime se, samo od sebe, nudi scenskom prikazu. Taj dinamizam je zaokupio pa\u017enju Roberta Waltla, nagnao ga da mu bude osnova za razigravanje sopstvenih tvora\u010dkih mo\u0107i, za isku\u0161avanje djelotvornosti ritmi\u010dkih skladova same poeme da se prevede na scenski jezik i na\u010dini teatarski \u010din.
\nRazumijevanje ritmi\u010dkih kaskada bilo je osnova sa koje je Waltl krenuo u scensku projekciju Ki\u0161evi\u0107eva djela. Istovremeno, to razumijevanje je Waltlu omogu\u0107ilo da svoj scenski prevod \u00abMa\u010dka u trapericama\u00bb ne zasniva na prilagodbi jednog pjesni\u010dkog djela scenskom govoru, ve\u0107 cjelovitom prijevodu za koji se nalaze adekvatne scenske formulacije za ono \u0161to je utemeljeno u rije\u010dima, ali da se ne izgubi rije\u010d u kojoj je utemeljena punina pjesni\u010dkog djela. Waltl je ritmi\u010dke odnose, koji vladaju Ki\u0161evi\u0107evom poemom, preobrazio u scensku boju, u \u010detiri tonske vrijednosti \u2013 crvenu, \u017eutu, zelenu i plavu, dinamizam je preveo u pokret, rije\u010d je stavljena u kontekst pokreta kao fluid koji se na da ugasiti, a iznad svega je postavljena glazba koja sve to objedinjuje i stvara unutarnju \u010dvrstinu scenskog zbivanja. Waltl ove elemente ne dovodi u svojevrsnu subordinaciju koja bi mu omogu\u0107ila lagodnost u stvaranju sintaksi\u010dkih cjelina, on svakome od ovih elemenata stvara posebnu dramaturgiju, obezbjedjuje im puni scenski \u017eivot, reklo bi se da svaki od ovih elemenata ima svoj sopstveni scenski prostor i da, zapravo, u jednoj predstavi gledamo \u010detiri predstave. Ali, budu\u0107i da svi ti elementi imaju svoje zajedni\u010dko izvori\u0161te – pjesni\u010dko djelo Enesa Ki\u0161evi\u0107a, oni se medjusobno uskladjuju, urastaju jedni u druge i, urastaju\u0107i jedni u druge, razvijaju unutarnje potencije onoga drugoga.<\/p>\n
Pokret stje\u010de puninu glazbenog kretanja, kretanje artikulira odnose izmedju bojenih entiteta, bojene fakture otkrivaju unutarnju pjesni\u010dku potentnost rije\u010di. I svi su na dobitku! Ni jedan dio se ne mo\u017ee toliko osamostaliti da bi po\u010deo zvu\u010dati samostalno i time naru\u0161io cjelinu. Ali, istovremeno, glazba je ustrajno provodjena kroz cjelovite zamisli rediteljeve, predstava poprima karakteristike glazbene predstave, boja vizualizira svijet koji se do\u017eivljava i \u017eeli razumjeti, boja je kozmos u \u010dijem se prostranstvu taj svijet otjelovljuje, on se javlja nosiocem uspostave neposredne komunikacije gledali\u0161ta i scenskih prizora i time predstava poprima karakter likovnog djela. I ona jeste to: jeste mala pastelna simfonija na \u010dijim se elementima zasniva snaga do\u017eivljajnosti, rije\u010d zvu\u010di u pozadini svakog bojenog akorda, pokret im daje lelujavost. Za imenovanje junaka, nosilaca fabulativnog sloja, Waltl se poslu\u017eio obrazinama koje su nosile u sebi izvjesnu energiju komi\u010dnog, ali su, zapravo, vi\u0161e pridonosili cjelovitom likovnom oblikovanju prizora potenciraju\u0107i bojene cjeline kostima koje su glumci nosili na sebi.<\/p>\n
Vojislav Vujanovi\u0107<\/p>\n
Pjesnici su \u010dudan svijet \u2013 vole se igrati. Njihova najljep\u0161a igra je pjesma, a njihove najljep\u0161e igra\u010dke su rije\u010di. To su njihove lego kocke. Kad ih slo\u017ee, eto, pjesme. Nikada se ne mogu dva puta posve isto slo\u017eiti. Igra nikada nije ista. Pjesma je uvijek druk\u010dija. Uvijek ne\u0161to novo iz \u017eivota odgoneta. Uvijek iznena\u0111uju\u0107e u\u010di \u017eivotu.
\nDa je igra djetinjstva najva\u017enija me\u0111u svim va\u017enim stvarima koje odrasli pre\u010desto ne umiju vidjeti, kamo li osjetiti, iako im se pred o\u010dima odigrava, da je igra znak kojim djetinjstvo upu\u0107uje posve shvatljive poruke odraslo dobu, vidljivo je iz prvih stihova, a prvi stihovi u pjesmi, prve slo\u017eene lego-rije\u010di, su i one najva\u017enije, one su kaplja zagonetke koju \u0107e pjesnik pjesmom odgonetnuti. U toj igri koja \u0107e se igrati sve je na svom mjestu, sve je logi\u010dno. Jedan od zaigranih je ma\u010dak, i, po\u0161to je on tu, logi\u010dno je da negdje mora biti i mi\u0161, a kako mi\u0161 voli bra\u0161no bit \u0107e gdje je bra\u0161no, bra\u0161no \u0107e biti u mlinu, mlin \u0107e biti na rijeci \u2013 sve je savr\u0161eno logi\u010dno. Logi\u010dno je i to \u0161to se igraju ma\u010dak i Ivica. Jer ova igra se nastavlja na igru koja se prije nje igrala, na igru u kojoj je bio neki ma\u010dak u \u010dizmama i na igru u kojoj je bio neki Ivica (koji, evo, mo\u017ee bez Marice). Igra se uvijek na igru nastavlja, po\u010detak joj se ne zna, a kraj joj se ne sluti. Nastavlja se na igre u kojima su lego rije\u010di bile slo\u017eene u bajku na kojoj se pjesnik Ma\u010dka u trapericama, kao i mnogi drugi, u\u010dio i \u017eivotu i \u010darobnja\u010dkom slaganju rije\u010di. A logi\u010dno je da se na po\u010detku kazivanja igre ka\u017ee:
\nBio jednom jedan ma\u010dak<\/p>\n
Nije bio nego jeste, jer sve bajke po\u010dinju sa bio jednom i jer je u svim bajkama, barem za djecu, sve zaista sve stvarno, sve jeste (pa i u Ma\u010dku u trapericama koji je koliko pjesma, koliko igrokaz u stihu, toliko i bajka). Zato \u0161to je dje\u010diji svijet stvaran, \u0161to je bajka stvarna (ma koliko i jedno i drugo bilo nestvarno), sve je u njima stvarno.<\/p>\n
Iako je u naslovu ma\u010dak u trapericama, ipak u igri najva\u017enije mjesto ima dje\u010dak sa svojim snovima i svojim protestom protiv stvarnosti u kojoj \u0107e nestati svijet njegova djetinjstva koje je u nesporazumu s odraslo\u0161\u0107u. Pjevati o djetinjstvu, naro\u010dito o onome pred \u010dime ono ostaje zbunjeno i za\u010du\u0111eno, nezamislivo je ne pjevati o ljubavi.
\nMa\u010dak u trapericama i u njemu zaigrani u\u010de nas jo\u0161 o pone\u010dem \u0161to je va\u017eno nau\u010diti, poku\u0161ajmo odgonetnuti \u0161to, zamislimo se jo\u0161 neiskora\u010denim iz djetinjstva, doku\u010dit \u0107emo i te preostale tajne, pjesniku tako bliske da ih je morao, \u010desto jezikom djetinjstva, u pjesmu preto\u010diti, pjesmu koja je jednako toliko i bajka i mala drama u stihu.<\/p>\n
Zej\u0107ir Hasi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Re\u017eija: Robert Waltl
\nScenografija: Tina Gverovi\u0107 i Ben Cain<\/p>\n
Tranjanje predstave: <\/small><\/p>\n","protected":false},"template":"","meta":{"inline_featured_image":false},"wcs-type":[12],"wcs-room":[],"wcs-instructor":[24],"class_list":["post-249","class","type-class","status-publish","hentry","wcs-type-lutkarska","wcs-instructor-todor-valov"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/class\/249","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/class"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/class"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=249"}],"wp:term":[{"taxonomy":"wcs-type","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/wcs-type?post=249"},{"taxonomy":"wcs-room","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/wcs-room?post=249"},{"taxonomy":"wcs-instructor","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/wcs-instructor?post=249"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}