Pinokio je moralitet i suvremeni Odisej, koji na putovanju tra\u017ei svoj vlastiti put, a dobra \u010darobnica, poput An\u0111ela, \u010duva dje\u010daka. Na osnovi klasi\u010dne pri\u010de izvr\u0161io sam adaptaciju teksta sa\u010duvav\u0161i njene glavne idejne elemente. Djelo se obra\u0107a ma\u0161ti savremenog gledaoca. Sa jedne je strane ulazak u \u017eivot mladoga, neformiranog \u010dovjeka. Sa druge ozbiljna tema o odgovornosti i sazrijevanju. Junaci govore savremenim jezikom slu\u017ee\u0107i se pojmovima i frazama dobro poznatim djetetu kao i odraslima. Ipak pri tome ne zaboravljam na osnovnu poruku Kolodija (Collodi): \u201eKada zlo\u010desta djeca postaju dobra, zadobivaju veliku djelotvornu snagu tako da ne samo ona sama, nego \u010dak i unutra\u0161njost njihovih domova zadobivaju novi, osmjehnuti izgled.\u201c Pobunjeni dje\u010dak, empatijom i po\u0161tovanjem drugih ljudi, te shvatanjem ozbiljnosti \u017eivota, na kraju pronalazi smisao \u017eivota i svoje mjesto na zemlji.<\/p>\n
U predstavi sam koristio razli\u010dite forme scenskog izraza: igru na \u017eivom planu, izra\u017eajnu masku, elemente commedie dell’ arte, originalno konstruisane lutke, te slikovite kostime, a sve u tajnovitoj dekoraciji scenografkinje Eve Farka\u0161ove, u sebi krije brojne silnice i tajne.<\/p>\n
Adaptacija – Jaroslaw Antoniuk
\nPrevod sa poljskog jezika – Pero Mio\u010d
\nScenografija, lutke, kostimi \u2013 Eva Farka\u0161ova (Slova\u010dka)
\nIzrada lutaka \u2013 Ludvik Pozni\u010dek (Slova\u010dka)
\nMuzika \u2013 Bogdan Szczepanski (Poljska)
\nAsistent reditelja \u2013 Ned\u017ead Maksumi\u0107
\nReditelj\u2013 Jaroslaw Antoniuk (Poljska)<\/p>\n
Pinocchio (Pinokio) \u2013 Diana Ondelj Maksumi\u0107
\nGepetto (\u0110epeto) \u2013 Ned\u017ead Maksumi\u0107
\nVila \u2013 Nermina Denjo
\nVatro\u017eder \u2013 Sergio Rado\u0161
\nMalac \u2013 Igor Vida\u010dkovi\u0107
\nGazda \u2013 Igor Vida\u010dkovi\u0107
\nMa\u010dak \u2013 Sergio Rado\u0161
\nLisac \u2013 Ned\u017ead Maksumi\u0107
\nArlecchino (Arlekino ) \u2013 Igor Vida\u010dkovi\u0107
\nColombina (Kolombina) \u2013 Nermina Denjo
\nProlaznici \u2013 Igor Vida\u010dkovi\u0107 i Nermina Denjo<\/p>\n
Majstor tona i svjetla \u2013 Amer \u0106ati\u0107
\nMajstor scene \u2013 Mirsad Bijedi\u0107
\nKroja\u010dki radovi \u2013 Azera \u0160koro
\nPomo\u0107ni scenski radovi \u2013 Kasim Prguda<\/p>\n
Pinokio nikada ne\u0107e prestati \u017eivjeti na sceni teatara namijenjenih mladima. \u010cak i slovni znaci njegovog imena kao da se svijaju u rascvjetani grozd, u igru u kojoj Pinokijeva \u201e\u017eivotna isku\u0161enja\u201c, prebogata najrazli\u010ditijim smislovima i \u017eivotnim obrtima, raspomamljuju ma\u0161tu mladih. Ta se ma\u0161ta, potom, preobra\u017eava u iskustvo koje modelira \u017eivotnu istinu, da bi se kroz kapiju te istine trijumfalno u\u0161lo u novi svijet, o\u010di\u0161\u0107en od svih nanosa koji bi zamra\u010divali one horizonte koji su neophodni za uspostavljanje \u010distih odnosa me\u0111u ljudima.<\/p>\n
Isku\u0161enje je osnovno dramsko \u010dvori\u0161te u koje se sa\u017eima smisaoni odnos u pri\u010di o Pinokiju. A isku\u0161enja nema bez doga\u0111aja. U njihovoj nepredvidljivosti krije se klopka u koju Pinokio uporno upada, ali iznalazi i rje\u0161enja kako da se oslobodi. To nala\u017eenje rje\u0161enja jeste ono \u0161to je Pol Azar, jedan od najtemeljitijih poznavalaca knji\u017eevnosti za mlade, sveo u sentencu:<\/p>\n
Nema tijela koje bi bilo tako te\u0161ko da se ne bi moglo podi\u0107i snagom Pinokijeve fantazije. Lagan i lepr\u0161av kao duh, on se ne pokorava zakonima svakida\u0161njice kao \u0161to se ni njegove asocijacije ideja ne pokoravaju razumskoj logici. Pokretan je kao bi\u0107e iz snova, jer i sam nije ni\u0161ta drugo nego razigrani san dje\u010dje no\u0107i.<\/p>\n
Za dobru izvedbu Pinokija na sceni, preduslov je znala\u010dki odbir njegovih isku\u0161enja, koja bi bila dovoljno ilustrativna da prenesu ova kompleksna zna\u010denja Azarove misli. I tu prepoznajemo stvarala\u010dki agon reditelja predstave \u201ePinokija\u201c u mostarskom Pozori\u0161tu lutaka koju smo ovih dana gledali, Jaroslava Antoniuka, poljskog reditelja \u010dija se stvarala\u010dka mo\u0107, odavno ve\u0107, prelijeva preko ruba sopstvene domovine i sti\u017ee do \u0160panije, Rusije i na\u0161eg regiona \u2013 Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine. On je za \u201esvoju\u201c storiju odabirao one sekvence koje jesu najbogatije po svojim sadr\u017eajima, ali i najigrivije, pune unutarnjeg dinamizma. Ali, da bi o\u010duvao integritet tih sekvenci, njihove unutarnje pulsacije i ma\u0161tovnu slobodu u samoj izvedbi, on je pristajao, kako i sam ka\u017ee, da primjenjuje \u201erazli\u010dite forme scenskog iskaza: igru na \u017eivom planu, izra\u017eajnu masku, elemente Commedie dell’arte\u201c i \u201eoriginalno konstruisane lutke, te slikovite kostime\u201c. I sve je to dovodio u neposredno saglasje, u \u017eivi korespondentni odnos, potirao mogu\u0107nost kompilacije, i stvarao cjelovito, u sebi konzistentno scensko djelo, bez unutarnjih hijatusa, mogu\u0107ih praznina i prelazaka iz jedne sfere uspostavljenih scenskih odnosa u druge bez kontinuiteta, bez jasno precizirane linije kojom se razvijala scenska vizija ovog dje\u010djeg junaka.<\/p>\n
Svakako, ovakav razvoj zbivanja na sceni je omogu\u0107avala i scenografija Eve Farka\u0161ove, koja nije i\u0161la za tim da definira ambijent, koji se, svojim ma\u0161tovnim nabojima i nije mogao ambijentalno odrediti, ve\u0107 je tra\u017eila ona prostorna rje\u0161enja kojima su se kretale intencije ma\u0161tovnih uzleta. Zapravo, ta je scenografija davala prostorna rje\u0161enja jednog za\u010dudnog svijeta koji je imao svoje vertikalne uzlete i svoje preobra\u017eaje u horizontali \u201erealnog\u201c kada se komad obi\u010dnog drveta po\u010dinje ogla\u0161avati ljudskim glasom i gdje siroma\u0161ni \u0110epeto po\u010dinje istesavati svoga lutka da mu pravi dru\u0161tvo i prekrati samo\u0107u.<\/p>\n
U tako istkanu mre\u017eu vizija i uspostava osnovnih koordinata razvoja radnje ugra\u0111ivali su sebe glumci ovog Pozori\u0161ta, njih petoro, \u010dija imena postaju poslovi\u010dna za ovaj teatar: Diana Ondelj Maksumi\u0107, Ned\u017ead Maksumi\u0107, Sergio Rado\u0161, Nermina Denjo i Igor Vida\u010dkovi\u0107.<\/p>\n
Kada govorimo o ovom teatru, suo\u010davamo se sa jednom \u010dinjenicom koju gotovo ni u jednom teatru ne mo\u017eemo zasvjedo\u010diti. To je kompaktnost igre ovog teatra. Njihov scenski odnos, odnos koji proistje\u010de iz karakterologije likova koje tuma\u010de, i odnos koji proistje\u010de iz karakterologije samih glumaca koji se bore da uobli\u010de sopstveni prostor u kome treba da manifestiraju svoje stvarala\u010dko bi\u0107e, ovdje taj odnos poprima bitno druga\u010dije relacije: ovi glumci u svaku igru, pa i ovu, ulaze, najprije, sa uspostavljenom me\u0111usobnom blisko\u0161\u0107u, gotovo obiteljskom atmosferom, kao da sami sebi predo\u010duju ono \u0161to trebaju predo\u010diti gledali\u0161tu i tek iz tog intimiteta oni ulaze u prostor scene i razgra\u0111uju svoj intimitet u karaktere likova, u njihove me\u0111uodnose, u njihovu zbilju. I to je taj osvije\u0161\u0107eni dio s kojim oni prilaze realizaciji svojih likova.<\/p>\n
To je predvorje za rediteljski rad, reditelj ima pred sobom ne\u0161to \u0161to nadilazi okupljene gluma\u010dke li\u010dnosti koje treba uvoditi u svijet likova drame. Glumac je, u tom stadijumu rada na predstavi, zatvorena kutija za koju klju\u010d mora prona\u0107i sam reditelj. Ovdje reditelju nije potreban taj klju\u010d, ovi glumci su uspostavili ne\u0161to kao grupni odnos prema ne\u010demu \u0161to tek treba da uslijedi. To je toplina koja isijava iz svake njihove kretnje koja odre\u0111uje njihov me\u0111uodnos. Stoga, svaka njihova predstava jeste oblik zajedni\u0161ke ispovijesti pa tek onda predstava \u201eza gra\u0111anstvo\u201c. Njihova dikcija individualno dovoljno razli\u010dita, slijeva se u melodijsko jedinstvo i tek iz tog jedinstva proistje\u010du odre\u0111ene osobenosti kojima se oblikuje lik na sceni! U njihovim predstavama nema surovosti dramskih sukoba, a ako se i desi takav sukob, o\u0161trina njihovih bridova biva zaobljena, surovost biva ubla\u017eena, obujmljena njihovim zajedni\u0161tvom. Moglo bi to, mo\u017eda, u nekim predstavama biti i smetnja, ali takvih djela i nema na njihovom repertoaru. I najmla\u0111i me\u0111u njima, Igor Vida\u010dkovi\u0107, koji je u ovaj ansambl do\u0161ao prije godinu \u2013 dvije, urastao je u tu atmosferu da se ni na koji na\u010din ne mo\u017ee odvojiti od njih.<\/p>\n
S tim karakteristikama svoga sopstva, ovi akteri su u\u0161li i u realizaciju \u201ePinocchia\u201c Carla Collodia. Toplina me\u0111usobnih odnosa se ugra\u0111ivala u poetski slog koji je sadr\u017ean u samom Collodijevom tekstu, tu toplinu su koristili kao arbitrarnu energiju za prihvatanje rediteljevih intencija i gotovo sa specifi\u010dnom rado\u0161\u0107u prelazili iz jednog teatarskog oblika u drugi. Bez sumnje, i to je pridonijelo onoj konzistentnosti predstave o kojoj smo na po\u010detku govorili.<\/p>\n
Najve\u0107a razdaljina prelaska iz jednog vida scenskog iskaza u drugi bila je postavljena pred Dianu Ondelj Maksumi\u0107 koja je, u nekim situacijama, preuzimala ulogu Pinokijevog autora, uspostavljala neku vrstu narativne distance da bi, u sljede\u0107em trenutku, bila u sasvim drugom stvarala\u010dkom aktivizmu. Znala je udaljiti se od svog trenuta\u010dnog lika, posmatrati ga sa distance, a onda mu se \u201euvu\u0107i pod ko\u017eu\u201c i svoju repliku izgovarati iz njegove nutrine.<\/p>\n
Ned\u017ead Maksumi\u0107, pak, kao da je posebno rafinirao svoj odnos prilikom prelaska iz jedne iskazne teatarske forme u drugu, i sa posebnim je zadovoljstvom \u010dinio scenski vidljivim svoj kostim, kao dio vlastite igre. Nermina Denjo jeste, ve\u0107 i po karakteru svojih kretnji i bojom svoga glasa, bila Vila, dok su Sergio Rado\u0161 i Igor Vida\u010dkovi\u0107 odr\u017eavali dramsku tenziju predstave, pokretali zbivanja i akcentirali ih svojim intonativnim i glasovnim rasponima, koji su ponekad bili i preglasni. Muzika Bogdana \u0160\u010depanskog (Szczepanski) o\u017eivljavala je konotativne energije i unosila ih u prvi plan, ponekad i prenagla\u0161eno.<\/p>\n
Bila je to predstava topline, ali i dinami\u010dke razu\u0111enosti u kojoj \u0107e mostarski mladi ljubitelji teatra mo\u0107i istinski u\u017eivati.<\/p>\n
Vojislav Vujanovi\u0107<\/p>\n
17.07.2010.<\/p>\n
5-12 godina<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Re\u017eiser: Jaroslaw Antoniuk
\nScenografija: Eva Farka\u0161ova<\/p>\n
Trajanje predstave: <\/small><\/p>\n","protected":false},"template":"","meta":{"inline_featured_image":false},"wcs-type":[12],"wcs-room":[],"wcs-instructor":[26],"class_list":["post-72","class","type-class","status-publish","hentry","wcs-type-lutkarska","wcs-instructor-melinda-stoker"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/class\/72","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/class"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/class"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=72"}],"wp:term":[{"taxonomy":"wcs-type","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/wcs-type?post=72"},{"taxonomy":"wcs-room","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/wcs-room?post=72"},{"taxonomy":"wcs-instructor","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.plm.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/wcs-instructor?post=72"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}