„Bajka o izgubljenom vremenu“ je priča koja suštinski progovara o prolaznosti i dragocjenosti ljudskog života. Zanimljiva je to, duhovita i nadasve poetična predstava o dječaku Petji Mihajloviču Zubovu koji se zbog svoje drugačijosti, stidljivosti i sposobnosti da osjeća svijet i postojanje vremena koje mu je namijenjeno, pretvorio u starca. Zbog tog nemilog događaja koji se događa jednom u trilijun godina Petja se pretvorio u starca, kao i Stasja, njegova simpatija, djevojčica koja je voljela čitati knjige i uživala slušajući Petju kako priča sa vremenom odnosno sa samim sobom. Primoran da ju nađe u mnoštvu drugih starica, ne bili vratio svoje vrijeme, Petja upoznaje sebe kroz prihvaćanje svojih osjećaja. Ova pomalo fantastična zagonetna predstava nastala je inspirirana istoimenom bajkom ruskog pisca Evgenija Švarca (Eugene Schwartz), a danas je ovdje da nas podsjeti na smrtnost svakog pojedinca, na malu količinu vremena koje posjedujemo da bi živjeli onako kako nam to govori srce ili ta ista supstanca od koje smo satkani, vrijeme.
U predstavi igraju: Igor Vidačković, Sergio Radoš, Fatima Kazazić, Nina Popović, Ali Kamer
Vrijeme. Što li je vrijeme doli oku nevidljiva supstanca koja se može čuti u otkucaju srca, vidjeti iza očnog kapka, tamo unutra i osjetiti u svakoj pori ljudske kože. Ono je svugdje i nije nigdje. Ali ko još danas sluša srce kako kuca, ko se usudi zaviriti iza očnog kapka i ko uopće ikada pomisli na pore?
0 comments on “Bajka o izgubljenom vremenu”