„Žena Jevrejka“ je samo jedna od dramskih slika (jednočinki) iz djela Bertolta Brechta „Strah i bijeda Trećeg Rajha“. Govori o vremenu nakon dolaska Hitlera na vlast u Njemačkoj i uvođenja rasnih zakona, tridesetih godina prošlog stoljeća.
Ovu dramsku igru za dva glumca najbolje je definisati kao komad o odricanju od ljudskosti za račun „građanske korektnosti“. Upravo stoga, u adaptaciji tekstova koju sam uradio, neizostavno se, barem po mojem umjetničkom sudu, moralo naći mjesta i za, ovakvom dramaturškom viđenju vrlo bliske, dijelove iz dvaju kratkih romana švedskog nobelovca Pera Lagerkvista, „Baraba“ i „Sibila“, koji govore o krivnji zbog nečinjenja u vremenima i situacijama kada je baš „nečinjenje“ jednako činjenju zločina. Kolektivna odgovornost samo je zbir pojedinačnih i POIMENIČNIH odgovornosti. Samo pojedinačna i poimenična suprotstavljanja pokušajima kolektivizacije odgovornosti su način da se razobliče stvarni krivci i skine ljaga sa cijelog naroda. Ako narodi ne pronađu ili ne prepoznaju među sobom one koji su na to spremni, onda zaslužuju ljagu kolektivne krivnje i posljedice kolektivnog moralnog poraza. Količina stida poslije svega jednaka je količini ukupne nevinosti.
Krivnja svakog pojedinca je ona koju nosi u sebi i sa sobom, vidljiva na licu, koja sjeni dušu i ne dopušta da se otrese sa sebe, niti zaboravi. Interpolirani dijelovi iz dvaju Lagerkvistovih romana prave historijski osnov, a sa središnjim tekstom i riječima Čovjeka iz mraka, koje sam sam dopisao, zatvaraju kružnicu priče o prokletstvu savjesti. I kada se savjest zanemari i kada se porekne vjera u nju, ona će kad-tad isplivati iz močvare duše i, smrtno ledeno, zagledati nam se u oči.
Krivnja u ovakvoj mojoj dramatizaciji teksta za šest glumaca nije zasnovana na kršenju zakona nego upravo na slijepom poštovanju i podlijeganju zakonu, koji je protivan ljudskim i Božijim zakonima. Ova predstava se, između ostalog, bavi i temom odricanja prava Pravu da čini nepravdu, taman to bio samo usamljen i drugima nemio glas u horu drugačijih i bučnijih glasova, istomišljenika koji nikad ne sumnjaju. Svaka veza sa današnjim i skoro prošlim vremenima, događajima i ljudima je, naravno, veoma namjerna.
Nedžad Maksumić
AUTORSKI TIM
Dramatizacija, adaptacija, izbor muzike i režija: Nedžad Maksumić
Scenografija, kreacija kostima i idejno rješenje plakata: Sabina Trnka
Kompozitor: Atilla Aksoj
Molitvu „El Mole Rahamim“ izvodi beogradski kantor Stefan Sablić. (snimljeno u beogradskoj sinagogi u aprilu 2023. godine. Muzička podloga Atilla Aksoj.)
Koreografija plesa: Ena Husić
Glas na željezničkoj stanici: Uli Loskot
Tehničko vodstvo: Amer Ćatić
Inspicijentica: Adela Lerić
Fotografija i DTP: Edin Kmetaš
Krojački radovi: Nadina Hubana
Frizure i scenska šminka: Ema Handžar Fajić
Izrada scenografije i rekvizita: Đenan Behmen
IGRAJU: Ena Husić, Lejla Pajić, Tarik Bajramović, Ali Kamer Aksoy, Diana Ondelj Maksumić, Serđo Radoš
0 comments on “Žena Jevrejka”