fbpx
Glumac… je glumac… je glumac

Glumac… je glumac… je glumac

Monodrama, predstava “Glumac…je glumac…je glumac” je nastala u Sarajevu davne 1978. “kao buntovni čin” o razumijevanju glumca i znatiželjno istraživanje granica pozorišne umjetnosti. I obračun sa kritičarima ko je vladar pozorišne iluzije.

“Glumim, dakle jesam”, čovjek po zanimanju Glumac. “Kada po izlasku odbaci tekst i stupi na sredinu pozornice, to je jasna poruka gledaocima da su stupili u pozorišnu stvarnost”. “Obračun Glumca sa samim sobom”.“Drugo što treba znati, je to, da se on očito ne šali”. “Može li samo jedno lice nositi dramsku radnju? Za radnju su, naime, potrebna dvojica! Monodrame su po tom traženju mrtvačka mjesta dramske radnje! One, monodrame, od epskog pokušavaju napraviti dramatično. Je li to moguće?”. “Cirkus je najpristojnija forma pozorišta”. “Za Zijaha, princip nije nepoznat. Posudjen iz cirkusa, ukraden od klauna koji to radi već stoljećima”.” On je nakaznost i ljepota te profesije, dakle njeno puno lice. I prototip, i Glumac sam. I mi smo svjedoci njegovog paradoksa, ali takodjer u prvom licu ». « Djavolski par, pisac i Glumac ». « Zijah je i pisac monodrame, ali i prvo lice te jednine dignuto u transpoziciju Glumca. Budući je iz sebe, smiješan, naivan, glup, tup, ograničen, dakle, iskren, i nama postaje poetičan i drag ». « Klaun, Glumac, Zijah, je, dakle, pronašao čak četiri partnera za svoj solo! ». » Autorsko scensko ostvarenje, kao pozorišni čin i samim tim prestaje biti monodrama ». » Zijahov Glumac, postaje nulti momenat pozorišta, a njegov Glumac i gluma ulaze u čin visokog rizika ». »Biti i i grati sam na sceni ». « A pozicija i pojavnost Glumca na sceni i njegovo umjeteonstvo je potpuno ogoljeno i demaskirano, a čak i u nekim trenucima poništeno, da bi se u sljedećem trenutku pretvorilo u začudnu magiju i moć umjeteonstva glume, u duboku tugu i dramu, ili u šaljive kalambure i lazzo commedie dell’arte ili u poeziju i kontemplaciju, ili u salve zaraznog i ljekovitog smijeha – u svečanost pozorišta ». »U glumi i Glumčevom pozivu upravo je kao i u životu : obilje apsurda, besmisla, ludosti i neizbježnoga : a Zijahovom predstavom upravlja zadanost!». «Gore opisanim trudom izruči iz sebe sve što zna ».

»Zijahova gluma posjeduje nekavu izazivačku dimenziju koja ne dozvoljava diktaturu doslovnosti ». »Ne znam je li to novo pozorište, ako jeste, onda će vječno ostati novo. Ovako, ni sam više ne znam što bih o glumi mislio, kada sam tu zvijer opet vidio na daskama, na kojima je ostavio dušu i srce. I onu kap znoja meni, koja se nikada neće osušiti. Kao što ni ja nikada neću znati jesam li zapravo vidio komediju ili tragediju ! ». « Briljantna, suptilna, zbunjujuća ». «Tako i jeste predstava Glumac postala neki sinonim za opstanak pozorišta, za opstanak, čovjeka, za opstanak, slobode, za opstanak umjetnosti, za opstanak vjere u ljude, za opstanak života! ».

»Ova predstava ima jednu manu, čovjek niti zna, niti ima potrebu da je analizira ». « I sad, kako ja mogu pisati, o nečemu izmišljenom ni od čega, za što nam je rečeno da se ne može izvesti, ali se ipak desilo, mada nije stvarno bilo…O jadan ja ! Hej, vi ?! ».

22.11.2022. 19:00
19:00 — 19:50 (50′)

Pozorište lutaka u Mostaru

Zijah A. Sokolović

REZERVACIJA

Dopada Vam se? Onda podijelite sa svojim prijateljima!

0 comments on “Glumac… je glumac… je glumac

Comments are closed.