Lakonoga u čarobnoj šumi

Mjeseče, prijatelju moj, osvijetli put do moje kuće, osvijetli kad te molim. Časna riječ mene Lakonoge, kćeri majstora za cipele Potpetića, koji svima u šumi pravi cipele, povedi me do kuće i uvijek ću te slušati. Mjesec je šutio skriven iza oblaka. Čuo je on poziv Lakonoge stonoge, ali sad nije imao vremena da udovolji njenoj molbi…

Grupa glumaca dolazi u novi grad da izvede svoju predstavu. Djeci govore pravila lijepog ponašanja u pozorištu i onda počinje predstava o Lakonogoj koja se izgubi u šumi jer nije pazila, da se na vrijeme vrati kući. Lisac je želi pojesti, ali kako ima alergiju na miris stonoge, on jako kihne i Lakonoga pada u mrežu pauka Pepea, Francuza, modnog dizajnera koji plete mreže.
Pauk Pepe, piča kako je imao divne drugare koje je Lisac smazao za užinu, te zbog sjećanja na svoje dobre drugare pomaže Lakonogoj. Lisca Dugonju zarobe u paukovu mrežu, a Dugonja ne mogavši se izvući, očajno moli za oprost i obećava da će od sada biti vegetarijanac i da više neće jesti bube i time započinje prijateljstvo između lisca, pauka i stonoge.